BALADA
Od svih si devojaka bila tiša,
zbunjena, sama, neprimetna, bleda.
Ej, zašto nisi bar porasla viša,
bar viša za pola pedlja?
Jedne je noći udarila kiša
tako krvnički ko čuvari reda.
Ej, zašto nisi bar porasla viša,
bar viša za pola pedlja.
Jer kada su te u svitanja seda
obešenu nasli o drvo kraj vrata
Između bosih nogu i blata
bilo je razmaka samo - pola pedlja.
*Miroslav Antić
No comments:
Post a Comment